Pozicija visokog krila u košarci

Različiti treneri različito gledaju na igrača pozicije krila. Neki treneri na toj poziciji igraju sa niskim bekom (igra sa dva šutera) dok drugi treneri na toj poziciji igraju sa klasičnim krilnim igračem. Mi ćemo se u ovom članku više osvrnuti na pojašnjenje pozicije klasičnog krilnog igrača, popularne trojke.

Koje su karakteristike klasičnog krila ? To su uglavnom igrači visoki između 202 i 207 santimetara, sa vrlo velikim rasponom ruku te odličnom brzinom i pokretljivošću. To su najčešće igrači puni atleticizma. U njihovoj igri dominira fizička snaga i igra iznad obruča.
Po mišljenju mnogih košarkaških stručnjaka igrač pozicije visokog krila treba da obavlja najšire zadatke u igri i zato mora da bude svestran (all around player). Krilni igrač treba da bude spona između spoljne i unutarnje linije odbrane ali i napada. Taj igrač u sebi mora posedovati neke karakteristike visokih igrača centara (igra na niskom postu kao i odbrana od igre na niskom postu) ali mora da poseduje i karakteristike niskih spoljnih igrača (igra 1 na 1, šut spolja i pik en rol igra).

Što se tiče igre u odbrani krilni igrači su tu jedni od najvažnijih. Osim toga što najčešće imaju zadatak da čuvaju najopasnijeg protivničkog strelca i šutera, ti igrači imaju zadatak defanzivnog skoka zbog svog atleticizma, dužine ruku i brzine. Krilni igrač je vrh skakačkog trougla kojeg uz njega još čine centar i krilni centar. Krilni igrači su vrlo bitni i u rotacijama odbrane kada rotiraju sa slabije strane napada tj. sa strane pomoći. Kad je tranzicijska odbrana u pitanju odgovornost krilnog igrača je zatvaranje vanjskih bočnih dodavanja te zaustavljanje napada sprintanjem ispod nivoa lopte. On na taj način kupuje vreme koje je potrebno teškim centrima i krilnim centrima da se vrate u reket i zauzmu potreban odbrambeni balans. Zbog brzine i dužine svojih ruku najčešće se dešava da krilni igrač ima najveći broj ukradenih lopti u timu. U nekim varijantama agresivne presing odbrane i zonske presing odbrane preko celog terena krilni igrač treba da bude najbitniji faktor. Najčešće je on taj koji radi udvajanja igrača sa loptom u uglovima terena. Krilni igrač je jedini igrač u petorci koji s jednakim uspehom mora da igra dobru individualnu odbranu kako na spoljnim pozicijama tako i na niskom postu.

Što se tiče igre u napadu krilo mora posedovati raznovrsnost kako u igri spolja tako i u igri na niskom postu. Veoma je bitno da taj igrač ima dobar spoljni šut za tri poena kako odbrana nebi mogla da pomaže u reketu s tog igrača. Zbog saradnje sa centrima na niskom postu krilo se trenažnim procesom osposobljava da koristi više vrsta unutarnjih dodavanja kako bi mogao da bude spona između spoljne i unutarnje linije.
Zbog svojih atletskih sposobnosti krilni igrači su najbolji prodor igrači u timu te moraju da imaju sposobnost različitih završetaka u blizini koša čak i preko odbrambenih centara.
U situacijama kada su plejmejker i drugi bek odvojeni od lopte krilo mora biti sposobno da brzo i sigurno prevede loptu u polje napada te da uspešno organizuje postavljanje napada. Krilni igrač je jako bitan za igru u tranziciji s gledišta pretrčavanja protivničke odbrane preko krila.

Jedna od najvažnijih karakteristika svakog atletski sposobnog krilnog igrača je i skok igra u napadu. Velik broj trenera pravi napadački skakački plan prema igraču pozicije 3 zbog njegove skočnosti, brzine i dužine ruku. Kada se izanaliziraju statističi podaci velikog broja timova dolazimo do zaključka da su krila najčešće drugi najbolji skakači svoga tima a nije retkost da su u nekim timovima i najbolji skakači, zavisno od skakačkog taktičkog plana u kojem visoki igrači uglavnom grade protivničke centre a bekovi i krila skupljaju lopte.
Kod velikog broja trenera igrač na poziciji krila jako puno igra i na poziciji niskog posta leđima ka košu. Najpoznatiji primer je bila igra Jana Veselog u sezoni 2009/10 u Partizanu kod trenera Vujoševića na koju protivničke odbrane nisu imale rešenje. Međutim da bi neki tim mogao da igra tu vrstu napada jedan od dvojice visokih igrača u petorci (najčešće je to igrač na poziciji krilnog centra) mora da bude odličan šuter za 3 poena i da na taj način otvara reket za krilnog igrača na niskom postu (U Partizanovom slučaju u sezoni 2009/10 su to bili Roberts i Đekić).

veseli

Jan Veseli   foto: kkpartizan.rs

Iz svega napisanog je vidljivo koliko raznovrsna treba da bude igra klasičnog krilnog igrača i koliko vremena je potrebno provesti na treningu da bi se jedan takav igrač osposobio za igranje te vrlo zahtevne pozicije u vrhunskoj košarci.

Leave a Reply

Your email address will not be published.